Sadnice kruške
Sadnice kruške ne uspevaju na svim tipovima zemljišta. Preporučujemo analizu zemljišta pre sadnje. Suviše krečna zemljišta sa više od 3% kreča nisu pogodna za krušku jer se javlja hloroza. Kruška najbolje uspeva na dubokom i rastresitom zemljištu. Sadnice kruške koje su kalemljene na dunji podnose malo teža zemljišta, ali neke sorte nemaju dobar afinitet sa dunjom, posebno sa dunjom MA. Sorte koje nemaju dobar afinitet sa dunjom kao što su Vilijamovka, Boskova bočica i dr. kaleme se preko posrednika, a za posrednik se koriste sorte koje su odličnog afiniteta sa dunjom, kao što su: Kaludjerka, Lubeničarka i druge. Za sadnice kruške, kao i za starije zasade voditi računa prilikom odabira sredstava za prskanje, jer neka sredstva nepovoljno deluju na krušku i stvaraju ožegotine i izazivaju odbacanje plodova.
Najpoznatije štetočine kruške su: kruškina buva, vaši, kruškina osam kruškina stenica, kruškin cvetojed, kruškin smotavac, kruškin pregalj, kruškin drvotočac. šiškarica lišća itd.
Najčešće bolesti kruške: bakterijska plamenjača, čađava krastavost kruške, palež lista.
Oblik krune | Podloga | Bujnost | Rastojanje |
Palmeta | sej. divljake | srednje bujna | 4×3 m |
Palmeta | Dunja MA | bujna | 3×2.5 m |
Palmeta | Dunja MA | srednje bujna | 3×2 m |
Palmeta | Dunja MA | slabo bujna | 3×1.5 m |
Piramida | sej. divljake | srednje bujna | 5.5×4.5 m |
Piramida | Dunja MA | srednje bujna | 3×2.5 m |
Njutajms i Pilar | Dunja MA | slabo bujna | 3×1 m |
Prvi broj označava rastojanje izmedju redova, a drugi izmedju voćaka u redu.
Sorte sadnica krušaka i njihove osobine:
JUNSKA LEPOTICA ( ITALIJA)
Italijanska sorta, koja je kod nas počela da se širi sedamdesetih godina. Sazreva od druge dekade do kraja juna. Stablo je umereno bujno, piramidalne krune. Cveta rano, te često strada od poznih mrazeva. Diploidnaje sorta i ima dobru klijavost polena. Rano prorodi i rada dobro i redovno. Nema dobar afinitet sa dunjom, pa je treba kalemiti preko posrednika. Plod je sitan (170 g), izduženo-kruškastog oblika. Čašica je otvorena, a peteljka tanka, dugačka, pravilno nasadena na vrhu ploda. Dopunska intenzivno crvena boja prekriva oko 1/3 površine ploda. Odlično je obojena. Meso je beličasto, srednje čvrsto, umereno sočno, slatko-nakiselog, praznog ukusa. Kao najraniju sortu, treba je gajiti u blizini većih tržišnih centara i na okućnici.
SANTA MARIJA
Poreklom je iz Italije. Nastala je ukrštanjem Williams x Coscia. Sazreva sredinom avgusta, — 2 do 3 dana posle Starkrimsona, a nekoliko dana pre vilijamovke. Stablo je srednje bujno do bujno, široko-piramidalne krune. Diploidna je sorta. Dobro je oprašuju: Košija, Rana moretinijeva, Vilijamovka, Hardijeva, Fetelova i Krasanka. Cveta srednje rano. Osetljiva je prema poznim prolećnim mrazevima. Rada obilno i redovno. Plodje krupan (250 g), kruškastog oblika, sa blago izraženim neravninama u donjoj trećini ploda. Pokožica je limunasto-žute osnovne boje, sa dopunskom crvenom koja se javlja sa sunčane strane ploda. Spada u vrlo loše obojene sorte. Meso ploda je belo, srednje zrnasto, sočno, kiselkasto-slatkog, prilično praznog ukusa, bez izražene arome.
VILIJAMOVKA, BARTLET
Sadnice kruške ove sorte sazrevaju u drugoj polovini avgusta. Stablo je srednje bujno, iako se razvija vrlo bujno dok ne prorodi, kruna je piramidalnog oblika. Cveta srednje pozno i to je jedna od najotpornijih sorti prema poznim prolećnim mrazevima. Rano prorodi i rada obilno i redovno. Plod je srednje krupan do krupan (oko 180 g), izduženo-kruškastog oblika. Pokožica je tanka, glatka i sjajna. Osnovna boja je zelenkasto-žućkasta u tehnološkoj, a slamasto-žuta u puno zrelosti. Meso ploda je belo, sočno, fine, sitno zrnaste strukture, slatko-blago-nakiselog, harmoničnog ukusa, sa prijatnim izraženim muskatnim mirisom. To je jedna od najkvalitetnijih sorti krušaka, a neki autori smatraju da je ona najkvalitetnija sorta voća uopšte. Nema dobar afinitet sa dunjom, te je treba kalemiti preko posrednika.
CRVENA VILIJAMOVKA, RED BARTLED
Poreklom je iz SAD. Sazreva istovremeno sa vilijamovkom ili 3—4 dana kasnije. Kalendarski to je u trećoj dekadi avgusta. Može da se čuva u hladenom skladištu dugo, kao i vilijamovka. Stablo je srednje bujno do bujno, prilično retke i razgranate krune. Pogodno je za sve oblike krune i sisteme gajenja. S dunjom nema dobar afinitet, te se mora kalemiti preko posrednika. Cvetanje je srednje pozno. Diploidna je sorta, vrlo dobre klijavosti polena. Rano prorodi i rada obilato i redovno. Plod je srednje krupan do krupan, prosečne mase oko 190 g. Oblika je izduženo—kruškastog sa izraženim neravninama po površini ploda isto kao kod vilijamovke. Pokožicaje tanka, glatka i sjajna. Osnovna boja je slamasto-žuta, a dopunska jarko crvena prekriva čitavu površinu ploda. Meso ploda je žućkasto, sočno, veoma topljivo, slatko nakiselog ukusa, izrazito prijatne arome. Po kvalitetu ploda ne zaostaje za običnom Vilijamovkom.
ŠAMPIONKA
Sazreva početkom oktobra. Može da se čuva u običnim uslovima vrlo dugo, do aprila. Stablo je srednje bujno, robusno i prilično razgranato, dok je kruna srednje široka (kao u Vilijamovke). Nije probirač prema zemljištima. Sa dunjom ima veoma dobar afinitet, pa se sve više koristi kao posrednik pri kalemljenju inkopatibilnih sorti. Cveta srednje rano. Diploidna je sorta, dobre klijavosti polena (oko 66%). Plod je vrlo krupan, prosečne mase oko 300 g. Oblika je kruškastog, sa najvećom širinom na oko 1/3 od čašice. Površina ploda je neravna (kao u vilijamovke). Peteljka je srednje dugačka i debela. Pokožica ploda je srednje debela, glatka i sjajna. Osnovna boja je zelenkasto žućkasta, u punoj zrelosti limunasto-žuta, a dopunska intenzivno crvena prisutna je samo sa sunčane strane ploda. Meso ploda je beličasto-žućkasto, sočno i veoma topljivo, slatko nakiselog ukusa, prijatne arome, drugog kvaliteta. Prorodi rano, u trećoj godini po sadnji, rada obilato i redovno.
BOSKOVA BOČICA
Poreklom je iz Belgije. Vodeća je sorta kod nas. Sazreva krajem septembra. Stablo je srednje bujno do bujno, široko piramidalne, razgranate krune. Diploidna je sorta, odlične klijavosti polena. Dobro je oprašuju: Vilijamovka, Fetelova, Hardijeva i Konferans. Cveta pozno, rada dobro i redovno. Otporna je prema mrazu, suši i čađavoj krastavosti. Plod je krupan (mase oko 200—250 g), pravilnog bočastog oblika. Čašica je poluotvorena, smeštena u srednje širokom i plitkom udubljenju. Peteljka je dugačka, srednje debela i koso nakrivljena. Pokožica je srednje debela, transportabilna i manipulativna. Osnovna boja je zelenkasto-žuta. Meso je beličasto, topljivo, fine sitnozrnaste strukture, slatko-nakiselog, osvežavajućeg ukusa, prijatne arome. Kvalitet ploda je visok, najsličniji plodu vilijamovke.
FETELOVA
Sazreva polovinom septembra. Stablo je srednje bujno, sa osrednje razgranatom krunom. Sa dunjom ima vrlo dobar afinitet. Pogodna je za sve oblike krune i sisteme gajenja. Traži nešto plodnija zemljišta i srednje jaku rezidbu. Osetljiva je prema poznim prolećnim mrazevima. Cveta srednje pozno (istovremeno sa Vilijamovkom). Počinje da plodonosi u trećoj godini po sadnji. Rodnosti je dobre i redovne. Plod je srednje krupan do krupan, prosečne mase od 170-220 g. Čašica je srednje velika i polu otvorena. Smeštena je u plitkom do srednje dubokom i prilično širokom udubljenju. Peteljka je srednje dugačak i srednje debela, zdepasta, mesnata i najčešće direktno prelazi u plod. Pokožica je tanka, glatka, elastična i sjajna. Osnovna boja je zelenkasto-žućkasta, a u punoj zrelosti slamasto-žuta.
KALUDJERKA
Sazreva početkom oktobra, a može da se čuva u običnim uslovima do januara—februara. Stablo je bujno, piramidalne krune. Izuzetno je visoke i redovne rodnosti, jer veliki procenat plodova zameće partenokarpno. I nju nazivaju „fabrikom krušaka”. Vrlo je skromnih zahteva, uspeva i na lošijim, težim, zbijenim, siromašnim zemljištima i u drugim manje pogodnim uslovima. Plod je vrlo krupan (200—300 g), izduženo kruškastog oblika, vrlo često sa jače razvijenom jednom polovinom. Osnovna boja je svetl0 zelena do žutozelena, išarana sitnim lenticelama braon boje. Većina plodova ima braon kožastu štraftu, koja se pruža duž ploda od peteljke do čašice. To je jedan od karakterističnih elemenata za njenu determinaciju.
KLAPOVA
Sazreva početkom, do prve dekade avgusta. Stablo je srednje bujno do bujno, široko-piramidalne krune, dobre i redovne rodnosti. Rano prorodi. Diploidna je sorta, odlične klijavosti polena. Dobro je oprašuju: Vilijamovka, Konferans… Plod je krupan (180—200 g), jajasto-trbušastog oblika. Čašica je srednje velika, najčešće poluotvorena, smeštena u blago talasastom, plitkom udubljenju. Peteljka je dugačka i debela, mrko smeđe boje, koso nasađena na plodu. Pokožica je tanka, glatka, sjajna, zelenkasto-žute osnovne boje sa dopunskim difuznim crvenilom sa sunčane strane ploda. Spada u slabo obojene sorte. Meso je bele boje, topivo, slatko-nakiselog ukusa, prijatne arome. Dobrog je kvaliteta. Nema dobar afinitet sa dunjom. Plodovi se kratko čuvaju jer su skloni unutrašnjem razlaganju.
KONFERANS
Sazreva sredinom septembra. U hladenom skladištu može da se čuva do januara. Stablo je srednje bujno do bujno, prilično razgranato. Vrlo je osetljiva prema visokim letnjim temperaturama, te nekih godina strada od toplotnog udara. To je i razlog da u našoj zemlji nije mnogo raširena. Međutim, treba je gajiti na nešto većim visinama (500—600 m), u rejonima sa godišnjom sumom padavina iznad 700 mm, ili uz obavezno navodnjavanje. Sa dunjom ima odličan afinitet. Cveta srednje rano do srednje pozno. Plod je srednje krupan, prosečne mase oko I g, sa variranjem pojedinih plodova i do 180 g. Oblika je izduženo boeastog (slična Boskovoj bočici). Čašica je srednje velika i otvorena, sa izraženim čašičnim lističima. Peteljka je srednje dugačka i tanka. Pokožica je tanka i sjajna., osnovne svetlo zelenkaste do žućkasto zelenkaste boje. Nema dopunsku boju. Meso ploda je beličaste do krem žućkaste boje, sočno, topljivo, skladnog, slatkog ukusa i prijatne arome. Rano prorodi (u trećoj godini po sadnji), i rada obilato i redovno. Dobra je kao stona sorta, kao i za industrijsku preradu. Nedostatak joj je osetljivost prema visokim temperaturama.
STARKRIMSON
Sazreva od sredine do kraja oktobra. Stablo je slabe do srednje bujnosti, sa kratkim rodnim drvetom, i krunom polu piramidalnog oblika. Diploidna je sorta. Cveta srednje rano. Rada dobro. Stablo je delimično osetljivo na mraz i sušu, a plodovi na fuzikladijum. Inkopatibilna je sa dunjom. Plod je varijabilne krupnoće i oblika. Masa ploda se kreće od 150 do 750 g. Izražen je polimorfizam oblika, sa dominantnim okruglastim oblikom. Pokožica je debela, zelene boje u tehnološkoj, a ćilibarno-žute u punoj zrelosti. Po pokožici su izražene sitne, mnogobrojne, braon lenticele. Ima dugačku, drvenastu, lako lomljivu peteljku. Meso je belo, fine sitnozrne strukture, sočno, topljivo, slatko-nakiselog, harmoničnog ukusa, aromatično, visoko kvalitetno.
KRASANKA
Sazreva od sredine do kraja oktobra. U NA hladnjači se čuva do apriIa. Ne može da se čuva u običnim uslovima, jer brzo transpiriše. Stablo je slabe do srednje bujnosti, sa kratkim rodnim drvetom, i krunom polu piramidalnog oblika. Diploidna je sorta. Dobro je oprašuju: Druardova, Hardijeva, Kleržo, Zimska dekantkinja i dr. Cveta srednje rano. Rada dobro. Stablo je delimično osetljivo na mraz i sušu, a plodovi na fuzikladijum. Inkopatibilnaje sa dunjom. Plod je varijabilne krupnoće i oblika. Masa ploda se kreće od 150 do 750 g. Izražen je polimorfizam oblika, sa dominantnim okruglastim oblikom. Pokožica je debela, zelene boje u tehnološkoj, a ćilibarno-žute u punoj zrelosti. Po pokožici su izražene sitne, mnogobrojne, braon lenticele. Ima dugačku, drvenastu, lako lomljivu peteljku. Meso je belo, fine sitnozrne strukture, sočno, topljivo, slatko-nakiselog, harmoničnog ukusa, aromatično, visoko kvalitetno.
Za više informacija o načinju gajenja i uzgoja sadnice kruške, predjite na odeljak “Saveti”.